I Potjehu je lakše iznad nule (Foto galerija)

Obavljajući po gradu svakodnevne poslove, nisam odoljela snimiti nekoliko fotki za sbperiskop. Iako siječanj svrstavaju u turobnije mjesece u godini, prizori na koje sam nailazila bili su očaravajući. Parkovi, grad i rijeka, premda još uvijek u zimskom snu, meškoljili su se pred proljetno buđenje. Otoci zelene trave, tratinčice, bešumni preleti jata ptica na svjetlom nebu, sve je slutilo na skoro proljeće. Čak je i zabrinuti Potjeh na siječanjskih plus dvanaest izgledao kao da mu je lakše iznad nule podnositi svoje vječno sjedenje.

Ali, još zima nije gotova. Mudro kaže pučka izreka: „ Kada se u siječnju i veljači mačak na suncu grije, u ožujku se u zapećku od studeni krije.“ A jedna je stara baka, koje više nema, znala reći da je zima gotova tek kad padne rodinjak, zadnji snijeg koji uvijek padne početkom ožujka i čije se ime u narodu povezuje s dolaskom roda. Skoro svake godine, kad bi pao „rodinjak“, sjetila bih se mudre bake Fane i uvjerila u istinitost starinskih priča i predaja. Iako svjedočimo da se klima ubrzano mijenja, pa počinju vrijediti i neke nove priče, predznaci i vjerovanja.

 


11 comments

Skip to comment form

  1. Simpatičan otisak grada u srcu jedne Brođanke. Prizori su lijepi možda zato što nema puno ljudi?!

  2. Jako zanimljive fotke. Zašto nisu malo veće?

  3. Nepomični mjedeni Potjeh ispred sebe ima Savu, simbol pomičnosti i prolaznosti. Sve teče, pa i smisao Potjeha.

  4. Da, neobično je vidjeti zamišljenog Potjeha uvijek na svom mjestu na keju, u svako doba dana i noći i kroz sva godišnja doba. Imponira svojom postojanošću i uvijek istom posturom, dok smo mi svaki puta drugačiji kad prolazimo u vremenu pored njega. Nekako se taj kip najprirodnije od svih stopio sa krajobrazom i postao njegov nenametljivi dio. Nedostajao bi stalnim šetačima uz Savu da nekud ode i da ga više nema. Ali to je nemoguće, kao i naći istinu koju on uporno traži.

  5. Istinu je moguće naći.

  6. Vjerujte onima koji traže istinu. Sumnjajte u one koji je nađu.
    Andre Gide

  7. Kad netko kaže “ja vjerujem” ili “ja sumnjam” mene uhvati sraćkavica.

  8. Nikad se ne raspravljaj s budalom – ljudi neće uočiti razliku.

  9. Joj što je mene strah da ne ispadnem budala. Zato stalno smišljam najnovije inteligentne dosjetke i dokazujem se. Obzirom na to da me život naučio, da je jedino što postoji na ovom svijetu, fizička bol i strah, najrađe bi se zacementiro ko potjeh i u mislima otplovio, na komadićima savskog dreka, sve do jadranskog mora.
    🙂

  10. Crnog mora.

  11. ko se u sebi smijo, magarac je bijo

Odgovori