Čime se zamaraju naše dokone gospođe

Ilustracija stripNedavno se, u ovećem ženskom društvu, poveo razgovor o preljubima i nevjerama, tog puta, muškim. Primiti ga natrag za stol i u postelju, poslije svega što je zakonitoj učinio, što tajno, što javno, ne mareć’ za čaršijske oči i uši, ili ne, pitanje je sad?! A temu je isprovocirala namjerno netaktična sudionica razgovora, obraćajući se pred svima, nepripremljenoj na niski udarac, žrtvi javnog muževog preljuba: „Eto, ti si pametnija od mene. Ti si svome mužu prijevaru oprostila, i primila ga natrag, ja to ipak nisam, i ne bih mogla.“ Još uvijek sama i ogorčena, ali principijelna i ponosna, sarkastična prozivateljica je odmah pridobila odobravanje i naklonost širokog auditorija. Sve prijateljice su u glas graknule kako nikada, ama baš nikada, ne bi tolerirale muževu nevjeru. Nema veze što se o tajnim izletima pojedinih muževa šuškalo na sve strane, i što su neke od nazočnih znale da i same već godinama žive u mračnom trokutu, sve su spremno, i s jednakim gnušanjem odbile i samu pomisao o prelaženju preko nečeg tako strašnog kao što je bračna izdaja. I time posramile, i zacrvenile, svoju popustljivu i ponižavajućim bračnim kompromisom obilježenu drugu. Srećom po nju, razgovor je ubrzo skrenuo na druge, daleko manje moralno didaktički skliske teme, gdje su se sve jednoglasno mogle složiti da je domaća juha s pravim domaćim rezancima conditio sine qua non svakog malo boljeg ručka, i da se najveći izbor skupih dizajnerskih parfema može pronaći u Mulleru.
Sjetila sam se dvaju izreka o licemjerju, jedne o prašini koju namjerno podižemo kako bi pred drugima sakrili vlastitu golotinju, a druga, da je jedini grijeh koji se ne bi trebao oprostiti licemjerstvo. I još jedne, da je oprezna šutnja svetinja mudrosti. Jer je moja draga, tom malom društvenom preziru upravo izvrgnuta prijateljica, i mužu i svijetu mudro prešutjela svoju malu tajnu (o la la!), o odavno izravnanim, pa i višestruko naplaćenim, bračnim računima.

 

9 comments

Skip to comment form

  1. Nisam siguran da ovakvu situaciju možemo nazvati produktom dokonosti. Ona je životna i ima veze s ljudskom znatiželjom, položajem ljudi u nametnutim okvirima ponšanja.

  2. Mudra odluka. I ovce, i novce. 😀

  3. Dobar izbor ilustracije za oslikavanje malograđanskog mentaliteta.

  4. U situaciji kada se “prosječni” muževi i žene ubijaju radeći po dva-tri paralelna posla, ne bi li preživjeli i osigurali sebi i potomcima bar nekakav minimum, ovakva nadjebavanja i razgovori o jebavanjima, nisu ništa drugo do dokonost. Sam zaključak je ttakođer licemjeran, jer ako držimo do bračne vjernosti, onda dvije nevjernosti ne čine vjernost. To je kao da se čovjek koji u Boga vjeruje, osveti onome koji skrnavi tako što će i sam skrnaviti. Ne kužim baš tu logiku. No, u nekim liberalnim brakovima, gdje nitko do toga ozbiljno ne drži, o “nevjeri” se niti ne razgovara kao o nečemu relevantnome.

  5. Koga svrbi, taj se češe, općenito.

  6. Pa i ispodprosječni muževi u Zolinom Germinalu koji su samo silazili u rudarske jame, imali su vremena za nedeljne dokonosti s pivom i ženama, a i uboli su nešto između dva straha od zatrpavanja.

    Psihologija vjernosti, dio je psihologija života u zajednicama. Nevjera ruši temelje zajednice, a brigu o familiji preuzima država. Pričicu (brodsku?) doživio sam kao kritiku licemjerstva i kritiku dva aršina.

  7. Pričica je skoro pa tipično žensko pismo. Počinje dobrim povodom za dobro moraliziranje. Nedostaje sočnih detalja koji bi rajcali naše fejsbukovce!

  8. Uz dužno poštovanje anni, ako zbog ničeg drugog, a ono zbog slikovitog i duhovitog Dur i Molovog komentara, pričicu je vrijedilo objaviti. 🙂

  9. A di su te dokone koje praštaju? Preporučam se.

Odgovori