Uloga medija u predizbornoj kampanji

moderni-medijiU vrijeme političkog cirkusa odnosno predizborne kampanje, često se spominje uloga i značaj medija, koherentnost samih kandidata i birača te njihova interaktivnost. Ključnu ulogu u predizbornoj kampanji (ludnici) odigrava medij koji je postao presudan faktor davnih 50-tih. i 60-tih. godina prošloga stoljeća pojavom tv-a. Od toga vremena do danas, mediji su postali najuspješniji koncepti marketinškog komuniciranja i postavili se kao savršen poligon za prenošenje političkih poruka i ideja na građane dajući pritom čitav niz političkih doktrina i ideologija kojima stvaraju sliku o konkretnom kandidatu.

Glavni slogan modernih medija Facebooka, YouTube-a,Twitter-a, Instagrama jest : „ privući birača, prodati kandidata te političku ideologiju i pritom dobro zaraditi.“ Suvremeniji mediji pružili su brži pristup podatcima i filtrirani pristup o konkretnim kandidatima, interaktivnost između interesnih skupina, povećanja stranačkog nadmetanja i u krajnjem slučaju potpuna uključenost građana u politiku. Tranzicija medija sa klasičnih formi dosadašnje komunikacije na jednu sasvim novu dimenziju donijela je sa sobom i neke loše karakteristike što u konačnici rezultira time da 40% građana uopće ne želi izaći na izbore. Zašto je tome tako i kako to promijeniti, mislim da bi se izborni kandidati trebali pitati mnogo prije izbora i predizborne kampanje. Ljudi su umorni od kvalija, od prozirne demagogije, od tzv. obećanog utopijskog društva, od kibernetičkih kandidata i naravno da će takvo očajno stanje društva rezultirati slabim odazivom građana na izbore.

Hrvatska politička scena u vrijeme predizborne kampanje posljednjih par godina pretvara se u jako lošu glumu rimskog teatra pod nazivom ‘panem et circenses’ doslovno ‘kruha i cirkusa’. Amerikanizacija političkih kampanja sve je prisutnija kako u mnogim demokratksim državama, tako i u Republici Hrvatskoj. Medijatizirana politika, kako je definiraju Mazzoleni i Schulz (1999., 250), označuje “politiku koja je izgubila svoju autonomiju, koja je postala ovisna o masovnim medijima i oblikuje se u interakciji s masovnim medijima”. Ukratko, nema više politike bez medija. Politika i mediji su postali međusobno zavisni, simbiotički ireverzibilno koherentni društveni faktori koji imaju veliku moć u svojim rukama. Mediji postaju “nezavisni”, odnosno sada ovise o vlasnicima i oglašivačima što znači da su mediji postali marionete u rukama moćnika preko kojih oni nameću svoja pravile igre. Naravno tu se postavlja pitanje slobode medija i tiska, međutim trebamo ipak imati na umu da je cjelokupno naše društvo koncipirano na dobro nam znanim pojmovima mita i korupcije,’dat census honores’ (novac daje počast) i očekivati potpunu slobodu i autonomiju medija bi značilo očekivati nešto potpuno relevantno i konvencionalno, a u mnogim zemljama ne isključujući pritom i našu to bi značilo očekivati apsurd, tragikomediju- očekivati Godota.

Mediji, javnost, javno mijenje oduvijek su imali ključnu ulogu u predizbornoj kampanji, jer stvara reputaciju o određenim ljudima, skupinama ljudi, političkim režimima i sl., a ono što možemo očekivati u budućnosti jest još veću njihovu konzistentnost u samoj kampanji te stvaranje političkog imidža koji će imati veliki utjecaj na ono što se zove naše društvo ,naša svakodnevnica i naša sudbina.
Po završetku jedino što mogu reći, a da je konstruktivno, jest činjenica da mediji uvelike mogu utjecati na mišljenje glasač,a pa čak i onih najkontroverznijih, jer pronalaze puteve u sve sfere i segmente ljudskoga života. Ali, jedina stvar koja prevladava od početka čovječanstva pa sve do danas je maieutičko razmišljanje jednoga maloga čovjeka koje će morati još više zaživjeti u budućnosti, jer samo transcedentalnim razmišljanjem moći ćemo doći do adekvatnih odgovora koje smo si postavili, a koje nam ne može dati niti jedan medij, stranka ili politički kandidat pa čak i u slučaju da prilikom takvoga načina razmišljanja i pogriješimo, znati ćemo da smo bili istovjetni sami sa sobom, dosljedni sami sebi- što naposljetku i je ‘bit’ ljudske egzistencije.

 

 

5 comments

Skip to comment form

  1. ” i u krajnjem slučaju potpuna uključenost građana u politiku.” – prije bi rekao privid potpune uključenosti.

  2. Nova suradnica? Solidna, pomaalo štreberska, analiza medija. Bilo bi dobro da je spomenut neki od konkretnih medija.
    Nije mi jasno što je spisateljica htjela ovim reči: … maieutičko razmišljanje jednoga maloga čovjeka… transcedentalnim razmišljanjem…
    Kao, mali čovjek nosi istinu kao slutnju u sebi, a mediji mu pomažu da ju otkrije do kraja? Mediji ili umjetnost i filozofija?

    Malo zbrkano i pretenciozno.

  3. sad slušam g kitarovič predlaže nekakavv kratki vojni rok neka vrati svoju djecu u hrvatsku i neka ga služe i neka nas uvlači sa SAD U RAT

  4. Odličan zaključak, oduprijeti se pritiscima i lažnim slikama stvarnosti formiranim od strane manipulativnih medija i nalaziti vlastitu istinu vodeći se principima autonomnosti, slobode i dobra. Izaći iz cirkusa zlih klaunova u kojem je Kolinda veći klaun od Josipovića.

  5. Pogodak u sridu! Prije svega odličan opis i ironična usporedba hrvatske poilitike s rimskim teatrom. Nadalje, ono što je veoma bitno napomenuti, smatram da je ova kolumna ujedno i mišljenje većine naših, već pomalo očajnih, građana koji su se odavno prestali nadati boljemu.
    Ukratko, autorica nije bježala od teme, odnosno naslova same kolumne, a zaključni dio je smjelo i neprimjetno zapakirala kao poticaj čitateljima da ipak izađu na glasovanje i isoriste svoj minimum političke moći!

    (aplause,aplause..)

Odgovori